Bio+nanotehnologija i kritička dizajnerska praksa
Jedan od glavnih trendova suvremene kritičke dizajnerske prakse vezan je za biotehnologiju i nanotehnologiju. Dizajneri sve više propituju etičke, praktične, estetske, te društveno-političke posljedice primjena ovih tehnologija.
Jedan od glavnih trendova suvremene kritičke dizajnerske prakse vezan je za biotehnologiju i nanotehnologiju. Naime, radi se o trenutno možda najpropulzivnijim znanstvenim područjima koja se iz znanstvenih laboratorija, u obliku novih tehnologija, pomalo integriraju u naš svakodnevni život. Dizajneri sve više propituju etičke, praktične, estetske, te društveno-političke posljedice primjena ovih tehnologija. Dizajn, kao kritički medij, ima veliki potencijal u olakšavanju rasprava o tome kakvu tehnologiju i produkte želimo u budućnosti i kako će oni utjecati na naš život.
Tony Dunne naglašava da je značajno gledati unaprijed, propitivati znanstvene spoznaje u ovim područjima, prije nego što one postanu gotove tehnologije i produkti.
O radu Tuura Van Balena, koji je jedan od najznačajnijih dizajnera u ovom području, već je prije pisano na ovom blogu. Njegov recentni rad “Cook Me – Black Bile” povezuje kuhinju i farmaciju kroz posebno dizajniranu personaliziranu hranu za upravljanje raspoloženjem.
U ovom kontekstu značajno je spomenuti i radove Jamesa Kinga i Michaela Burtona. King, inspiriran umjetničkim projektom “Disembodied Cuisine” iz 2003. godine, koji se bavi mogućnostima uzgajanja prehrambenih životinjskih dijelova izvan samog životinjskog tijela, bez ubijanja životinja i osjećaja krivnje, radi na projektu “Dressing the Meat of Tomorrow” (2006). Projekt propituje kako će izgledati hrana budućnosti, u vremenu kada životinje više neće biti primarni izvor mesa, već se se ono dobivati u laboratorijima.
Michael Burton u radu “Nanotopia?” (2005/7) propituje utopijske, tj. distropijske scenarije koje nosi razvoj nanotehnologije, tj. njezino moguće stapanja s živućim organskim sustavima. Burton problematizira potencijalne mogućnosti samo-replikacije dijelova ljudskog tijela. Posebno ga zanima kako će to utjecati na buduće klasne i ekonomske razlike.
P.S. Prijevod zanimljivog teksta Tobie Kerridge i suradnika koji raspravljaju o ovoj problematici i opisuju relevante primjere donosi Touch Me Festival 2008, biroa suvremene umjetničke prakse Kontejner.