Nove kreativne prakse i studijski programi
Danas se dizajneri sve više fokusiraju na kulturalnu implikaciju korištenja tehnologija kroz kritičku dizajnersku praksu, a ne primarno na samu tehnologiju. Nova kreativna praksa promatra odnose između ljudi, tehnologije i društva. U skladu s ovime trendovima je vidljivo i da se novi studiji dizajna koji su vezani za nove tehnologije i medije danas poprilično različito nazivaju.
Danas se dizajneri sve više fokusiraju na kulturalnu implikaciju korištenja tehnologija kroz kritičku dizajnersku praksu, a ne primarno na samu tehnologiju. Nova kreativna praksa promatra odnose između ljudi, tehnologije i društva. Rodgers i Smyth u svojoj knjizi “Digital Blur: Creative Practice at the Boundaries of Architecture, Design and Art” govore o promjenama koje se događaju u samoj dizajnerskoj praksi, a koje se odnose na nestajanje granica između dizajnerskih i srodnih disciplina, te se fokusiraju na novu generaciju dizajnera koji djeluju na presjeku dizajna, umjetnosti i tehnologije.
Dunne navodi da se radi se o “hibridnim praktikantima”, koji se više ne uklapaju u neku od tradicionalnih kategorija, oni su mješavina dizajnera, istraživača, inženjera i umjetnika. Iako imaju refleksiju prema tradicionalnim disciplinama i staroj praksi, tj. znaju koje su granice disciplina i što je dobro a što loše, ovi dizajneri najčešće prakticiraju tzv. “ne-disciplinarnu” praksu, gdje sami odabiru svoj put bez opterećenja granicama tradicionalnih disciplina. Ovakav pristup rezultira novim hibridnim praksama, procesima i metodologijama.
Rodgers i Smyth u opisu ovih novih kreativnih praksi zapravo izbjegavaju definicije i govore o praksama koje istražuje mogućnosti korištenje novih informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija u svom kreativnom radu. Primjerice, Kitchen studio iz Budimpešte, koji se bavi dizajnom interakcija u svojoj široj definiciji, se na početku nazivao “new media lab”, dok danas sve više koristi naziv “inovation lab”, ali također i “scientific playground”. Dizajnerski studio Troika, u svojoj knjizi, koja predstavlja izbor suvremene dizajnerske i umjetničke prakse povezane s novim tehnologijama, govori o tzv. “digital design” praksi.
U skladu s prije opisanim trendovima suvremene dizajnerske prakse, vidljivo je da se i novi studiji dizajna koji su vezani za nove tehnologije i medije danas poprilično različito nazivaju. Primjerice, Burdick spominje studije “Product Innovation Technologies” (Hong Kong Polytechnic School of Design), “Design and Complexity” (Université de Montréal), “Design Thinking” (Stanford’s d.school), te svoj program “Media Design” (Art Center College of Design), koji je sintetizirao postojeće programe komunikacijskog dizajna i dizajna interakcija, a iz kojeg proizlazi novi program “Media Design Matters”, koji se fokusira na socijalne inovacije i tehnologiju u kontekstu stvarnog svijeta.