lerotic.de
Tomislav Lerotić je od samih početaka razvoja novih medija prepoznao njihovu važnost i nove mogućnosti djelovanja. On se od 1997. godine koristio svojim web sjedištem kao platformom aktivističkog djelovanja. U kontekstu “dizajna bez dizajna” Lerotić izbjegava kompleksnost suvremene web produkcije i pokušava poruke što izravnije komunicirati, bez posrednika, predizajniranosti i estetiziranja.
Tijekom 2000-tih godina ponovo se javlja tendencija među teoretičarima dizajna i praktikantima gdje se upozorava na problem u kojem opća komercijalizacija društvenog života dizajnu namjenjuje isključivo ulogu proizvodnje lijepih objekata. U lokalnom kontekstu Dejan Kršić ističe da “dominantan problem koji se nameće dizajnerima nije kako napraviti što bolji proizvod, već pronalaženje novog stylinga da bi se u osnovi isti predmet stalno iznova prodavao, kreiranje novog ciklusa želje-potrošnje…”; stoga zaključuje kako “nove potrebe proširuju polje djelovanja dizajnera, od znanja o oblicima, tehnikama i proizvodnim procesima, prema razumijevanju socijalnih, psiholoških, kulturnih, ekonomskih i ekoloških činitelja koji utječu na život u nekom društvu”.
Progresivne dizajnerske prakse danas se najčešće vežu uz istraživački dizajn u pravom smislu te riječi. Radi se o djelovanju gdje se dizajn povezuje sa znanstvenom i multidisciplinarnom praksom, a najčešće je prisutan kod produkt dizajna, dizajna interakcija ili kod tzv. održivog dizajna. U kontekstu progresivnih praksa također je relevantan i angažirani, refleksivni, proaktivni, samoinicirajući dizajn, gdje su dizajneri inicijatori, autori sadržaja, oni koji oblikuju, a često i produciraju. Međutim, često se javljaju situacije kada dizajneri iniciraju projekte isključivo radi samopromocije ili prijavljivanja na dizajnerske izložbe, te se događa da dizajneri koji se priključuju trendu društveno angažiranog dizajna ostaju na površnoj razini.
Tomislav Lerotić, kao temeljna i izvorna figura progresivnog, angažiranog i društvenog odgovornog dizajna, u svojem djelovanju je spojio svoj aktivistički pristup s dizajnerskom praksom, gdje za njega nije postojala granica između osobnog i profesionalnog djelovanja. Njegov angažman predstavlja dizajnersku kritiku onih dijelova društva koji se na neodgovoran način odnose prema okolišu. Lerotićev dizajnerski pristup nije bio opterećen estetikom, već kroz vizualno izravan jezik je nastojao komunicirati probleme i za njih ponuditi održiva dizajnerska rješenja.
Lerotić je od samih početaka razvoja novih medija prepoznao njihovu važnost i nove mogućnosti djelovanja. On se od 1997. godine koristio svojim web sjedištem kao platformom aktivističkog djelovanja (http://www.lerotic.de). Svi njegovi značajniji projekti, npr. kutija za odlaganje starog papira ili oznaka za odvojeno prikupljanje novina, najprije su bili prezentirani i promovirani na njegovom web sjedištu, a tek poslije su i realizirani. Lerotić od 2005. godine osmišljava i vodi kolegij Održivi dizajn na Umjetničkoj akademiji u Splitu, u kojem se bavi primjenama postavki održivog razvoja u dizajnerskom radu te odgovornošću same dizajnerske struke.
Sjedište sadrži veliku količinu informacija o stanju u okolišu (smeće/otpad, energija, azbest, cementare i dr.), koje je Lerotić kontinuirano kritički obrađivao. Sjedište zapravo od samog početka ima neka obilježja bloga, premda nikada nije tako izvedeno. Internet se pokazuje kao idealan medij za njegovo djelovanje. Lerotić vizualno komunicira na izravan način, koristeći čitljivu tipografiju, velike dokumentarističke fotografije, piktograme, ilustracije te posebno spoof kritičke fotomontaže. Sjedište je izvedeno u HTML strukturi uz korištenje jednostavnih grafičkih elemenata poput JPEG datoteka, GIF animacija i roll-over slika.
Specifičnosti njegova dizajnerskog pristupa vidljive su i u ovom sjedištu, gdje se nastoji fokusirati na probleme i njihova rješenja bez suvišnog estetiziranja. U skladu sa svojim angažiranim dizajnerskim pristupom te mogućnostima koje nudi medij weba, Lerotić je u isto vrijeme bio autor sadržaja (urednik), dizajner i producent. Zapravo se radi o kontekstu “dizajna bez dizajna”, radova koji izbjegavaju kompleksnost suvremene web produkcije i pokušavaju poruke što izravnije komunicirati, bez posrednika, predizajniranosti i estetiziranja.
Iako je uvijek naglašavao da nije dovoljno samo ukazivati na probleme, već nuditi njihova rješenja, rad Tomislava Lerotića može promatrati u kontekstu kritičkog dizajna, gdje je dizajn prije svega stav, tj. pozicija, a manje sama dizajnerska metodologija. Iako ga tako nije nazivao, kritički dizajnerski pristup prakticirao je kroz osobno i edukacijsko djelovanje na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija od samih početaka 1997. godine do samog kraja svog života.