edukacijska platforma o spekulativnom dizajnu
Splitopia projekt je realiziran na 7. Radionici dizajna interakcija i bavio se utopijskim (i distopijskim) scenarijima budućnosti grada Splita.
Kao jedan od “worst case” scenarija uzet je onaj u kojem grad nakon ekonomskog sloma dobiva poslovnu ponudu globalne televizijske mreže da se transformira u veliki interaktivni online TV program. Inspiracija projektu došla i je iz niza televizijskih sapunica koje se trenutno snimaju na splitskim ulicama.
U Splitopiji se grad i građani permanentno snimaju tisućama nadzornih kamera. Građani koji pristaju sudjelovati u programu imaju za cilj što više dramatizirati svoj život u cilju da privuku što veći broj gledatelja te tako zarade veću količinu novaca, ali također i više televizijskog prostora i produkcijskih uvjeta.
Kao ilustracija Splitopia scenarija, u cilju promišljanja mogućih implikacija ovakve budućnosti, u skladu s kritičkim dizajnerskim pristupom, produciran je fiktivni instrukcijski video koji bi produkcijska kuća koristila za promociju svog online TV projekta građanima Splita. Video, kroz prezentirane artefakte, proizvode, plakata i scenarije predočava što to znači biti građanin Splitopije.
Splitopia projekt nastao je na 7. Radionici dizajna interakcija koja je za temu imala “suvremene utopije.
Project was developed during Interaction Design Workshop 2012: Real Utopias. Expanding on the current popularity of the two TV series based in Split, we created a worst case scenario in which the city, facing economic meltdown, receives an offer from a television network “Good Life Entertainment”, to transform itself into a giant interactive TV and on-line programme as a means of saving the inhabitants from poverty and unemployment.
The city and its citizens are recorded via thousands of cctv cameras, drones and mobile camera crews. They have to dramatize their lives in order to engage viewers, encouraged by the fact that the more followers they have the more money they can earn and the more time, money and sophisticated filming techniques will be used to document their lives.
To illustrate Splitopia’s infrastructure and speculate on possible implications, we employed the format of an instructional video based on the cold war civil defence film “Alert Today, Alive Tomorrow” (1956). Centred on artefacts, products, posters, and scripted performances, the film creates a vivid picture of what life would be like for a citizen of Splitopia.