Interakcije grada – hibridni grad, Sarajevo 2013
U okviru europskog istraživačkog projekta UrbanIxD i CEEPUS programa, tijekom travnja održana je jednotjedna radionica dizajna interakcija “Interakcije grada – hibridni grad” na Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Radionica je tematski obrađivala dizajn interakcija u urbanom okruženju, u kontekstu tehnološki proširenog okoliša, fokusirajući se na ljudske aktivnosti, iskustva i ponašanja koja se odvijaju unutar njih. Metodologija kritičkog dizajna korištena je u svrhu promišljanja i propitkivanja koncepta hibridnog grada. Radionica se nije fokusirala primarno na samu tehnologiju, nego na širu društvenu implikaciju razvoja novih tehnologija. Sudionici radionice bili su studenti i studentice viših godina Odsjeka za grafički dizajn.
Početnim terenskim istraživanjem javnih prostora grada sudionici i sudionice su analizirali funkcije javnih prostora, aktivnosti na njima, te moguće interakcije. Odabirom javnog prostora, te predloženim dizajnerskim konceptom, sudionici su promišljali o fiktivnoj, imaginarnoj tehnologiji budućnosti i načinima na koji bi ona utjecala na odabrani javnim prostor, prije svega iz perspektive ljudi kao korisnika tog prostora. Nastali i oblikovani koncepti realizirani su u obliku scenarija, te su izvedeni prototipovi koji su in-situ evaluirani u stvarnim situacijama. Sudionici i sudionice su bili podijeljeni u tri skupine koje su predložile, prezentirale i evaluirale svoje projekte.
Prva skupina je problematizirala prostor jedinog skate parka koji dijeli prostor s javnim gradskim parkiralištem u centru grada. Tijekom dana automobili zauzimaju prostor parka onemogućavajući korištenje prostora onako kako je prvobitno namijenjeno. Zamišljeni koncept predstavlja tehnološki proširen skate park koji bi sadržavao integrirane senzore detekcije pokreta i dodira te pripadne zvučnike. Ovako tehnološki proširen park samostalno bi se ‘branio’ od uljeza (automobila), te bi podržavao i poticao svoje aktivno korištenje. Naime, senzori bi aktivirali pozitivne i stimulacijske zvukove tijekom vožnje skateboarda, igranja košarke i sličnih aktivnosti. Ti isti senzori bi pokretali negativne, upozoravajuće i iritirajuče zvukove kada bi se automobili približavali aktivnom dijelu parka. Projekt su sudionici kao “experience” prototip evaluirali u parku tijekom jednog popodneva.
Drugi projekt je istraživao spomenike, memorijalna mjesta Sarajeva, grada bogate i turbulentne prošlosti. Projekt je pokušavao propitivati što su to memorije grada, memorije koje ne stvaraju ljudi, one koje su objektivne, zapisane u nevidljivim strukturama grada. Koncept i evaluirani prototip uključivao je fotoaparat koji bi bio smješten na nekom od javnih prostora (npr. mostu) fotografirajući prolaznike, te bi ih u kratkom vremenskom pomaku projicirao na zaslon koji bi se nalazio na istom putu njihovog kretanja. Instalacija je pokušala privući pažnju građana te ih primorati da se zaustave, pogledaju i promisle o gradu danas i njegovim memorijama.
Projekt treće skupine proizašao je iz istraživanja javnih gradskih prostora, tj. pokušaja da se potakne komunikacija s građanima o stvarima koje im smetaju, te bi ih željeli promijeniti u svom gradskom okruženju. Dizajniran je prototip, tj. “cultural probe”, u obliku hodajuće interaktivne kutije, koja je imala za cilj olakšati tijek ove komunikacije. Evaluacija je željela istražiti da li bi ovakav interaktivni koncept mogao unaprijediti komunikaciju građana i samog grada. Također, da li bi ovako tehnološki unaprijeđena komunikacija bila kvalitetnija od uobičajenih postupaka kao što su upitnici, intervjui i slično.