interakcije

Dizajn interakcija u urbanom okruženju

Hibridni tehnološki prošireni gradovi

Živimo u vremenu u kojem kontinuirana promjena utječe na način kako naši gradovi funkcioniraju, a njihova populacija neprestano je u stanju ubrzanog mijenjanja. Danas više od pola svjetske urbane populacije živi u velikim gradovima, preko 3 milijarde ljudi. Predviđa se, da će do 2050. godine više od 70% svjetske populacije živjeti u urbanim sredinama. Planiranje i razvoj ovakvih urbanih prostora zahtjeva kompleksna znanja i interakciju dionika: urbanista, planera, političara, aktivista i samih stanovnika gradova.

Gradovi ubrzano postaju hibridi fizičkog okoliša i digitalne sfere podataka. Sve se više isprepliću mnoštvom senzora te mrežom mobilnih tehnologija koje generiraju nova hibridna iskustva. Digitalni krajolik stapa se sa našim stvarnim, fizičkim svijetom, te nam, neprestano šireći se, nudi sve bogatija digitalna hibridna iskustva. Hibridni, tehnološki proširen grad okruženje je koje uključuje opipljivo (stvarno) i digitalno (virtualno) iskustvo. To je mjesto u kojem podaci obitavaju na rubovima fizičkog i digitalnog svijeta, a iskustvo podataka često može biti samo kratkotrajno i prolazno. Ovakav hibrid virtualnog i stvarnog svijeta nije neka daleka budućnost, zapravo ga danas osjećamo i koristimo svakodnevno (primjerice, korištenjem Google Street View usluge).

Ubrzane tehnološke inovacije i prihvaćanje računalne tehnologije, mobilnih uređaja i digitalnih podataka mijenjaju gradove u kojima živimo. Očigledno je da će urbani prostori budućnosti biti zasićeni vidljivim i skrivenim medijima koji će sakupljati i emitirati informacije (o svojim građanima i za svoje građane). Način na koji ćemo se mi, kao fizička bića, povezivati s tim informacijama, interpretirati ih te oblikovati podatke koji nas okružuju, značajan je istraživački izazov.

Stanovnici, kao individue, prikupljaju i koriste podatke iz gradskog okruženja, ali i okoliš/grad prikuplja informacije o svojim građanima. Stanovnici gradova neprestano ostvaruju kontakte i interakcije s tehnologijom željeli to ili ne. Što će se zapravo dogoditi ako ova sveprisutna tehnologija postane dominanta, da li će se se promijeniti naš odnos prema gradu? Ovakav kontekst otvara nove rasprave oko transparentnosti, vlasništva, granica, sigurnosti, kontrole/privatnosti i drugih povezanih tema. Temeljno pitanje koje se javlja: na koji način ćemo živjeti u gradu 21. stoljeća?

Gradovi su uvijek bili izazov tehnoloških i znanstvenih istraživanja, najčešće multidisciplinarnih, bilo s makro razine (npr. transportni ili komunikacijski sustavi) ili mikro perspektiva (ljudi kao korisnika grada).

U kontekstu tehnološki proširenih gradova, glavna tema akademskih i industrijskih istraživanja je kako koncipirati pametni grad, tj. grad kojeg će njegovi građani percipiraju kao “pametnog”. Termini, kojima se danas naziva ovaj tehnološki proširen grad budućnosti su: Cyber, Hibridni, Inteligentni, Medijirani, Plug-in, Osjećajući (eng. sentient), Pametni, Sveprisutni (eng. ubiquitous).

Istraživanja i koncepti najčešće se fokusiraju na projektiranja mreže senzora koji prikupljaju podatke o gradu i njegovim stanovnicima, tj. na analizu kako prikupljeni podaci utječu i mogu utjecati na same performanse grada. Radi se o “top-down” pristupu, koji je usko vezan za “big data” koncept i koji je prije svega fokusiran na infrastrukturna pitanja, kao što su monitoring i regulacija transporta ili zagađenja grada.

Srećom, mnogi teoretičari i praktikanti, koji se bave ovim područjem danas, konstantno naglašavaju da ovakav tzv. “pametni grad” i ne postoji, ističući da stanovnici gradova zapravo čine grad pametnim. Stoga je dizajn interakcija, koji je kao pristup temeljno usmjeren dizajnu po mjeri čovjeka, značajno područje djelovanja u ovom kontekstu. Ne smijemo zaboraviti da je jedna od najvažnijih uloga dizajna općenito pridonijeti zadovoljavanju ne samo fizičkih, kognitivnih, emocionalnih i praktičnih potreba pojedinaca nego i širih društvenih potreba, te tako stvoriti uvjete za bolji i ispunjeniji život.

Dizajn interakcija i hibridni grad

U kontekstu opisane rastuće urbanizacije, dizajn interakcija postaje istraživačko područje od izrazite važnosti. Dizajn interakcija u urbanom okruženju, u kontekstu ovakvog tehnološki proširenog okoliša, fokusira se na ljudske aktivnosti, iskustva i ponašanja koja se događaju unutar njega. Ovo rastuće područje istraživanja sastoji se od tri glavna elementa: tehnologije, urbanog prostora i ljudi.

Dizajn interakcija u urbanom okruženju iznimno je multidisciplinarno područje, koje povezuje čitav spektar raznih disciplina i specijalizacija. Uključuje planere, urbaniste i arhitekte koji se bave planiranje razvoja grada, zatim inžinjere koji uvode nove tehnologije i sustave, sociologe koji promatraju kako njihove intervencije utječu na život zajednice, te antropologe koji istražuju ljudske potrebe i želje unutar ovakvog grada. Ipak, kao novo područje, ono još uvijek nije dovoljno istraženo, a posebno se to odnosi na način suradnje i zajedničkog djelovanja ovih disciplina.

Danas se pri definiranja dizajna interakcija često susrećemo s problemom jer se na apstraktnoj razini radi o iznimno širokom području djelovanja. Naime, ukoliko dizajniramo nešto s čime ljudi dolaze u interakciju, samim tim djelovanjem ulazimo u podrucje dizajna interakcija. Stoga je i razumljivo da je danas još uvijek nejasna uloga dizajna interakcija unutar akademskih i industrijskih praksi u jednom tako novom području, kao što su tehnološki prošireni gradovi.

Grad budućnosti (kritički dizajn, dizajn fikcija i spekulativni dizajn)

Dizajnerska praksa utemeljena je na promatranju i razumijevanju svijeta oko nas, te svojim djelovanjem nastoji artikulirati naše potrebe, želje i očekivanja kroz proizvode i usluge. Problem nastaje ukoliko želimo proširiti horizonte promatranja s ciljem da bi se identificirale određene novonastale teme. Pitanje je kako započeti dizajnirati koncepte kada ne znate kako će izgledati sam dizajnerski prostor (eng. design space), a kamoli tko će biti njegovi korisnici. Kritički dizajn i usko povezane prakse dizajna fikcija i spekulativnog dizajna izrazito su poticajne strategija istraživanja “prostora” koji je smješten izvan trenutnog i sada.

Ovi dizajnerski koncepti uključuje radove koji kroz dizajn pripovijedaju moguće tehnološke scenarije budućnosti, ali ne na linearan način, već na način da nas involviraju i potiču na promišljanje. Zapravo se ne radi o dizajniranju točno određenog funkcionalnog proizvoda ili usluge, već o propitivanju individualnih želja i strahova na određenom prostoru u određenom vremenskom trenutku. Pristup se najčešće temelji na pitanju “što ako?” (eng. what if?), propitujući potencijalne promjene tehnološkog razvoja i društvenih odnosa. Uspjeh i utjecaj ovakvih pristupa u percepciji i interpretaciji ciljane publike ovisi prije svega o uvjerljivosti dizajniranih artefakata i potencijalnih scenarija budućnosti.

Kritički pristupi inspiraciju pronalaze u znanstvenoj fantastici, koja ima dugu povijest u stvaranju imaginarnih scenarija (svjetova i likova) s kojima se publika usko identificira. Stvaranjem imaginarnih svjetova, dizajniranjem fikcija, mi zapravo propitujemo svijet u kojem živimo – njegove vrijednosti, funkcije, njegov metabolizam, te očekivanja njegovih stanovnika. Imaginarni svjetovi su izniman izvor inspiracija dizajnerima u promišljanju budućnost.

Stoga je, kad promišljamo o budućnosti, nužno potrebno promisliti o tehnologijama, gradovima i interakcijama koji mogu nastati iz trenutnog svijeta u kojem živimo. Ekstenzija svakodnevnog u budućnost ono je što dizajn fikcija čini moćnim i iznimno zanimljivim. Cilj je kroz promišljanje dovesti u pitanje pretpostavke i predrasude o ulozi koju proizvodi i usluge imaju u svakodnevnom životu. U svijetu koji je u stalnim promjenama i pitanja koja postavljamo konstantno se mijenjaju. Dizajn fikcija i kritički dizajn ne postoje isključivo u futurističkom vakumu, jer prošlost (tj. sadašnjost u kojoj živimo) temeljno utječe na našu dizajnersku viziju budućnosti.

Kritički dizajn i srodne prakse pokazali su se kao pogodni dizajnerski alati, tj. pristupi, za propitivanje postojećih odnosa unutar proizvoda, uređaja i usluga, tj. za propitivanje navika, njihovih primjena u kontekstu urbanog okruženja koji su još uvijek relativno neistraženi. Kritički dizajn, dizajn fikcija i spekulativni dizajn najčešće se karakteriziraju kao “top-down” pristupi, negdje nazivani i kao “genius design” pristupi, gdje dizajner djeluje bez konzultiranja korisnika, publike, tj. građana. Stoga je, značajno pitanje, da li je u sklopu ovako opisane dizajnerske prakse uopće moguć pristup usmjeren korisnicima.

U ovom kontekstu, zanimljiva su recentna iskustva s ovogodišnje ljetne škole dizajna interakcija UrbanIxD. Sudionici u refleksijama na proces rada otvaraju raspravu i daju naznake da je u praksi to ipak moguće. Navode se primjeri radova s ljetne škole koji su hibridnim gradovima budućnosti pristupali s “bottom-up” pristupom, prije svega kroz aktivnosti “hakiranja” sustava. Projekti su najčešće uključivali podzemne, tj. rubne aktivnosti, s namjerom iniciranja novih interakcija (i propitivanja) ljudi koji koriste fokusirani urbani prostor.

Radovi u tijeku (city|data|future)

Pitanjima navedenim u ovom tekstu bavi se europski istraživački projekt “UrbanIxD: Dizajniranje interakcija u umreženom gradu”, koji kroz dizajn interakcija i metodologiju kritičkoga dizajna promišlja koncept “pametnog grada”. U sklopu projekta u kolovozu je održana navedena multidisciplinarna ljetna škola dizajna interakcija, koja je poslužila kao platforma, s ciljem da se kroz praktični rad istraže mogućnosti kritičkoga dizajna i dizajna fikcija u ovom kontekstu. Refleksije sudionika i voditelja škole pokazale su potencijal ovako postavljenog metodološkog i istraživačkog okvira za promišljanje tehnološki proširenih gradova budućnosti. Slijedeći korak je planirana izložba i simpozij u rujnu 2014. godine, koji će se dodatno i detaljnije baviti opisanim interakcijama u hibridnom urbanom prostoru.