interakcije

Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu – Eutropija: studija slučaja

U sklopu izložbe “Dizajn fikcija: Eutropija – Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu” tiskana je i posebna edukativna publikacija (reader), mala zbirka tekstova posvećena temi spekulativnog dizajna. Urednici publikacije su Ivica Mitrović, Marko Golub i Oleg Šuran. Publikacija sadrži i intervjue prikupljene tijekom projekta UrbanIxD i radionice Interakcije (Anthony Dunne, James Auger, Nicolas Nova, Tobias Revell, Dionysia Mylonaki, Liam Healy, Tuur van Balen, Nicholas Mortimer, Michael Smyth).

Knjižica je dostupna besplatno za čitanje i preuzimanje! (issuu.com / PDF)

Iz teksta Ivice Mitrovića “Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu”

Spekulativni dizajn je kritička dizajnerska praksa koja obuhvaća ili je u relaciji s nizom sličnih praksi koje nalazimo pod nazivima: kritički dizajn, dizajn fikcija, dizajn budućnosti, antidizajn, radikalni dizajn, propitkujući dizajn, diskurzivni dizajn, kontradiktorni dizajn (eng. adversarial ), futuristička imaginacija (eng. futurescape ), umjetnički dizajn (eng. design art) i dr. Primjerice, dizajn fikcija jedan je od mogućih žanrova spekulativne dizajnerske prakse, a “kritički dizajn”, kako ga Dunne definira, jedan je od mogućih pristupa.

Radi se o diskurzivnoj djelatnosti, koja je temeljena na kritičkom razmišljanju i dijalogu, te koja propituje dizajnersku praksu (i njegovu modernističku definiciju). Međutim, spekulativni dizajnerski pristup proširuje kritičku praksu korak dalje, prema imaginaciji i vizijama mogućih scenarija. Spekulativna dizajnerska praksa također je i jedan od najznakovitijih primjera nove interakcije disciplina. Stoga je zanimljivo promotriti kako novi dizajneri percipiraju svoju praksu: sebe nazivaju transdisciplinarnim, post-disciplinarnim ili čak post-dizajnerima, a nerijetko i samo – dizajnerima. Međutim, ponekad uopće ni ne navode da djeluju iz dizajnerske perspektive.

Spekuliranjem, dizajneri promišljaju alternativne produkte, sustave i svjetove. Dizajner i nastavnik na RCA James Auger navodi da se ovakav dizajn (i) odmiče od ograničenosti komercijalne prakse (diktirane tržištem); (ii) da koristi fikciju i spekulira o budućim proizvodima, uslugama, sustavima i svjetovima i tako refleksivno propituje ulogu i utjecaj novih tehnologija na svakodnevni život; (iii) te da inicira dijalog između stručnjaka (znanstvenika, inžinjera i dizajnera) i korisnika novih tehnologija (publike).

Iako spekulativni pristup možemo prije svega gledati kao stav, tj. poziciju, a manje klasično definiranu metodologiju, a posebno zbog toga što velik broj dizajnera koristi ovakav pristup iako ga tako i ne naziva, ipak možemo istaknuti određene specifičnosti pristupa i postaviti osnovne okvire djelovanja. Kako je spekulativni dizajn u kontinuiranoj interakciji s drugim povezanim praksama, područjima i disciplinama, on umjesto jedinstvene metodologije koristi one dostupne i prikladne u datom trenutku. Tako se, primjerice, legitimno koriste alati, tehnike, instrumenti, metode, žanrovi i koncepti kao što su fikcijski narativi, filmski jezik, scenarij, storyboard, testiranje korisnika, intervju/upitnici, igra, ali i fenomeni medijske i pop kulture, kao što su primjerice “skrivena kamera”, “elevator pitch”, “observational comedy”, “stand-up” i sl. Zapravo možemo reći da je sve ono što je prikladno u datom trenutku ujedno i legitimno. Proces se može podijeliti u nekoliko koraka: prvo se kroz kritičko dizajnersko istraživanje pronalazi i definira dizajnerski prostor, zatim se generiraju spekulativni koncepti i ideje, koji se dalje razrađuju, te na kraju artikuliraju u oblike pogodne za komuniciranje.


Iz teksta Marka Goluba „Što ako? – Dvije-tri bilješke o spekulaciji“

“Spekulativno“ doista nosi sa sobom s jedne strane relativno širok spektar konotacija, a s druge i određenu preciznost, pa i isključivost u vlastitoj kontekstualizaciji. Već u svom osnovnom značenju, taj pojam u okviru promišljanja dizajna kao prakse nedvosmisleno apostrofira njegovu djelatnu propitivalačku, intelektualnu, diskurzivnu dimenziju, čime je direktno povezan s pojmom kritičkog dizajna. Ništa manje važan aspekt je onaj koji proizlazi iz filmske i književne tradicije tzv. spekulativne fikcije, čiji kapacitet zamišljanja svjetova kakvi bi „mogli biti“, dijeli s idejom takozvanog „dizajna fikcija“. I konačno, sama praksa dizajnerskog ‘spekuliranja’ gotovo je neizbježno inspirirana mogućnostima određenih otklona, šumova i stavljanja van ravnoteže dinamičnih relacija između društva, tehnologije i ljudi, čime dijeli isti fokus s dizajnom interakcija.

Na prvi pogled može se činiti kako je riječ samo o otvaranju još jedne niše za novu vrstu specijalizacije, ili još gore, o zatvaranju dizajnerske prakse i diskursa o dizajnu u još dublji, hermetičniji, ekskluzivniji dizajnerski meta-jezik, ali zasad se, srećom, čini da nije tako. Budući da nije usmjeren na masovnu proizvodnju stvarnih, fizičkih proizvoda, nego tek eventualno na razmatranje uvjeta u kojima bi takvi proizvodi ušli u našu svakodnevicu i posljedica koje bi na nju imali, spekulativni dizajn nerijetko se služi narativnim mogućnostima videa, filma, televizijske reportaže i općenito masovnih medija. Naime, prototipovi spekulativnog dizajna (ili prototipovi predmeta nastalih spekulativnim pristupom) izrazito su međuovisni sa zamišljenim kontekstom za koji su dizajnirani, te stoga, da bi bili razumljivi, zahtijevaju da se njihova priča ispriča što jasnije, što razumljivije, što bliže našem svakodnevnom iskustvu.

 

Nakladnici / Publishers – Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association, Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu  / Department for Visual Communications Design, Arts Academy, University of Split; Urednici / Editors – Ivica Mitrović, Marko Golub, Oleg Šuran; Tekstovi / Texts – Ivica Mitrović, Marko Golub; Uz sudjelovanje / With contributions from – Anthony Dunne, James Auger, Nicolas Nova, Tobias Revell, Dionysia Mylonaki, Liam Healy, Tuur van Balen, Nicholas Mortimer, Michael Smyth; Prijevod / Translation – Mirna Herman Baletić ( Language Lab ); Zahvale / Special thanks to – Dejan Kršić, Mirjana Jakušić, Gwyan Rhabyt, Luciana Škabar; Dizajn / Design – Oleg Šuran; Tipografsko Pismo / Typeface – Thema & Thema Moderato (Typonine.com ); ISBN 978-953-6778-10-2.