Život nakon turizma (dokumentacija)

23/02/2019

Novosti

(Spekulativna) instalacija / marikultura / istraživanje / izložba / edukacija.

Vrijeme “Antropocena” (ili „Kapitalocena“) više nego ikad u ljudskoj povijesti otvara mogućnosti za ekstremne scenarije i to ne u dalekoj, već u bliskoj budućnosti, sredinom 21. stoljeća. Intencija projekta je bila kroz spekulativni dizajnerski pristup (tzv. Mediteranski spekulativni pristup) ponuditi moguće alternativne scenarije očekivanih ekstremnih klimatskih budućnosti, scenarije koji bi nas mogli pripremiti za takve post-apokaliptične budućnosti. Namjera je, također, bila i pokušati ponuditi metode i alate koji bi pojedincima i zajednici mogli pomoći u gradnji života nakon katastrofe.

2055 (kontekst)

Globalne klimatske promjene u drugoj polovici 21. stoljeća kumulativnim su djelovanjem prouzrokovale ekstremne promjene životnih i ekonomskih uvjeta na istočnom dijelu Jadrana. Kraj dvadesetih godina donio je rekordne temperature Jadranskog mora. Ljetne temperature zraka, koje su se rijetko kada spuštale ispod 35 Celzijevih stupnjeva, ekstremne suše, s nerijetko više od četrdeset dana bez padalina, podigle su broj i intenzitet katastrofalnih požara u priobalnom području.

Ekstremni klimatski uvjeti i stanje okoliša doveli su do potpune promjene načina života na istočnom dijelu Jadrana. Nekoć, klimatski i ekonomski, jedan od nepoželjnih dijelova Europe, danas je u potpunom slomu. Split, povijesni grad istočnog dijela jadranske obale, nekada značajan industrijski centar Jadrana, prije svega poznat po velikom brodogradilištu, kroz tranziciju krajem 90-ih godina 20. stoljeća te u prvoj četvrtini 21. stoljeća u potpunosti mijenja način života i postaje grad koji ovisi isključivo o turizmu. Od 2030. do 2045. godine turizam, kao jedna od temeljnih ekonomskih grana ovog geografskog područja, u potpunosti nestaje. Val iseljavanja započinje krahom turizma i potpunim ekonomskim slomom jadranskih gradova i završava do kraja 50-ih godina; u tom razdoblju velik dio stanovništva odlazi prema unutrašnjosti zemlje i sjeveru Europe.

Preostalo stanovništvo razvija nove životne stilove kojima pokušava ponovo pokrenuti urbani život u jezgrama starih povijesnih gradova. Za njih život nakon katastrofe, život nakon turizma, predstavlja novi industrijski početak, ali ne kao nekoć, vezan za velike industrijske gigante, već kroz mrežu malih obrta i proizvodnja. Ljudi se okreću novim znanjima koje povezuju s tradicionalnim vještinama proizvodnje. Dizanje razine mora i ulazak mora u staru gradsku jezgru vide kao novu prednost i šansu za budućnost. Stara gradska središta postaju minijaturne baze za nove tipove prehrambene proizvodnje. Ovakvim samoiniciranim pokretanjem site-specific ekonomije, kroz bottom-up projekte i vernakularni dizajn, stanovnici grada ponovo vraćaju nadu jadranskoj regiji.

Središnji antički trg Peristil, zahvaljujući svojim predispozicijama (popločanost i ograđenost kamenom, umjerena insolacija, okruženost zgradama pogodnima za logistiku i dr.), postaje jednom od gradskih farmi nove marikulture. Ekstremni klimatski uvjeti su se ipak pokazali podnošljivima za dio vrlo otpornih morskih organizama, prije svega za jednostanične algesalamurne račiće i vlasulje. Peristil je tako, kao središnji gradski trg povijesne jezgre, pretvoren u bazen za farming i podijeljen na nekoliko dijelova: jednostanične alge uzgajaju se u plastičnim vrećama obješenima na stupove; na parteru se u morskoj vodi nalaze dva bazena s račićima, kao i bazen s vlasuljama. U okolnim se zgradama obavlja proizvodnja: sušenje, konzerviranje, pakiranje i priprema za distribuciju. U kultiviranju i proizvodnji koriste se prije svega odbačeni materijali iz proizvodnje “turističkog vremena” (vinarstva/vinogradarstva, maslinarstva, ugostiteljstva i dr.), ali i tradicionalna, zaboravljena znanja iz “pred-turističkog vremena” (primjerice, metode konzerviranja). Građani se organiziraju u male zadruge koje, kao nekoć maslinari i vinogradari, vode računa o zajedničkoj preradi i plasiranju novih proizvoda.

Jednostanične alge (Tetraselmis chui)

Jednostanične alge su, uz druge mikroorganizme, temelj hranidbene piramide u vodenim ekosustavima. Svaka stanica alge iskorištava hranjive soli (anorganske spojeve) te, pomoću sunčeve energije u kloroplastima, generira organsku tvar i kisik. Odavno se istražuje mogućnost iskorištavanja jednostaničnih algi radi njihovog jednostavnog uzgoja. Zahvaljujući visokoj hranjivoj vrijednosti, koriste se za uzgoj ranih razvojnih stadija školjkaša, rakova i riba u akvakulturi. Sportaši, kao i brojni ljudi koji se bore s anemijom, konzumiraju spirulinu zbog njezinog bogatstva bjelančevinama i željezom. Istraživana je mogućnost iskorištavanja jednostaničnih algi kao proizvođača kisika u slučaju kolonizacije drugih planeta. Jednostanične alge masovno se uzgajaju i za proizvodnju biodizela.

Salamurni račić (Artemia salina)

Vrsta račića koji je zbog zaštite odlučio nastaniti ekstremnije biotope kao što su solane. Otporan i prilagodljiv, može podnositi salinitet do 35%. U iznimno nepovoljnim prilikama stvara i partenogenetske populacije kod kojih mužjaci nisu potrebni za produljenje vrste. Jednostavno se uzgajaju, brzo rastu i često se razmnožavaju te imaju visoku hranjivu vrijednost. Koriste se kao hrana za uzgajane ribe, rakove i glavonošce. Neka beduinska plemena Sjeverne Afrike hrane se sušenim salamurnim račićima iz pustinjskih slanih jezera uz oaze.

Smeđa vlasulja (Anemonia viridis)

Vlasulje nalikuju morskom bilju, ali spadaju u red žarnjaka. Smeđa vlasulja životinjski je organizam koji živi pretežno u mediteranskom obalnom morskom području (pojas plime i oseke) i pripada porodici žarnjaka. Žive u plićaku, pričvršćene za kamenje, a lovkama (koje mogu narasti do 15 cm) hvataju sitne ribe i ličinke rakova. Otrov iz žarnih stanica smeđe vlasulje kupačima može izazvati osjet žarenja na koži. Vlasulje su priznata delicija, okusa sličnog lignjama, koja se danas rijetko jede. Izvor su bjelančevina i vitamina, a tradicionalno se konzumiraju u Andaluziji, na Sardiniji i Siciliji.

Na prezentaciji projekta (otvaranju izložbe u Galeriji umjetnina u Splitu) chefovi udruge ŠKMER pripremili su demonstratore novih kulinarskih potencijala marikulture bliske budućnosti (rižot od vlasulja), a tijekom trajanja izložbe stručnjaci s Instituta za oceanografiju i ribarstvo održali su edukativnu radionicu u atriju Galerije za učenike i studente (otvorenu za javnost) o praktičnim i zanimljivim aspektima tehnoloških postupaka uzgoja u marikulturi.

Frigane vlasulje (tradicionalni recept)

Oprati vlasulje i ostaviti ih u običnoj ili morskoj vodi preko noći da se očiste. Izvaditi iz vode/mora i ocijediti na suhoj krpi. Vlasulje se uvaljaju u brašno (po izboru) i prže u vrućem ulju. Kada su vlasulje pržene, posole se, doda se papar te se serviraju uz maslinovo ulje, kvasinu/limun, zelenu salatu ili neki umak.

Rižoto od vlasulja i butarge cipla (chef Hrvoje Zirojević)

Svježe izvađene vlasulje properite vodom kako biste isprali kamenčiće i mulj. Zažutite luk na maslinovom ulju, dodajte peršin i na 2-3 cm usitnjene listove morske salate (ulve), a potom i pet vlasulja. Sve kratko propirjajte pa podlijte bijelim vinom i kuhajte dok alkohol ne ispari. Zatim dodajte rižu i ocaklite je pa podlijte ribljim temeljcem. Kuhajte desetak minuta, a potom dodajte ostatak vlasulja. Kuhajte sveukupno 15 do 18 minuta dok rižot ne bude gotov. Nakapajte ga limunovim sokom i maslinovim uljem. Neposredno prije serviranja u rižot naribajte nekoliko listića butarge (sušene ikre) od cipla. Možete i dodatno začiniti maslinovim uljem.

Sastojci:
15-20 komada vlasulja
2 dag luka
1 dag peršina
10 dag riže
0,4 dl maslinovog ulja
1 dl bijelog vina
5-6 listova morske salate – ulve
4-5 ribanih listića butarge cipla u komadu
riblji temeljac
sok četvrtine limuna
sol, papar

Instalacija (marikultura)

Potrebna oprema i materijal:

– vreće za grožđe (cca 30kg)
– akvarijski grijači
– akvarijske pumpe za zrak s raspršivačima zraka i ventilićima za regulaciju
– akvarij (cca 35 litara)
– bocuni, demižone za vino (cca 25 litara)
– žičana ograda za polje
– mineralno NPK gnojivo  (dušik, fosfor, kalij) 20-10-10
– neonske/LED lampe

Postavljanje sustava

Jednostanične alge potrebno je uzgojiti u plastičnim vrećama (vreće za berbu grožđa) sa steriliziranim (prokuhanim) morem. Alge je moguće pribaviti u malim epruvetama iz laboratorija koji se bave prodajom živih algi, u mrijestilištima riba ili kod akvarista. Neke vrste mikroalgi moguće je izolirati iz prirode pomoću mirkocjevčica i mikroskopa. Takve se alge uliju u steriliziranu morsku vodu. Od žičane ograde napravi se okvir u koji se smjeste vreće za grožđe. U vreću s morem i algama potrebno je postaviti grijač za vodu (reguliran na minimalno 22-25˚C) i po jednu pumpu za zrak s raspršivačem. Lampe se postavljaju izvan vreća, uz žičani okvir.

Račići se uzgajaju u dva bocuna/demižane napunjena steriliziranom (prokuhanom) morskom vodom. Dvije posude zapravo odgovaraju dvama stadijima rasta račića. U svaku posudu s morem i račićima potrebno je postaviti grijač za vodu (reguliran na minimalno 22-25˚C) i po jednu pumpu za zrak s raspršivačem. Račići (Artemia salina) mogu se pribaviti u formi jajašaca/cista (jednu čajnu žličicu dodati u posudu sa steriliziranim morem).

Vlasulje se smještaju zajedno s morem u akvarij, a potrebno ih je donijeti (izroniti) zajedno s kamenom na kojem se nalaze (da se ne bi oštetile prilikom sakupljanja iz mora i u procesu skidanja s kamena). U akvarij je potrebno dodati grijač za vodu (reguliran na minimalno 22- 25˚C).

Proces hranjenja, održavanja sustava

Ovi morski organizmi su elementi hranidbenog lanca/ciklusa. Alge rastu uz pomoć mineralnog gnojiva i svjetlosti i predstavljaju hranu za račiće, koji su hrana za vlasulje. Svaka dva-tri dana algama je potrebno dodati malu žličicu mineralnog gnojiva. Nakon toga je potrebno račićima dodati oko pola decilitra algi (morske vode s algama). Vlasuljama se nakon toga dodaje po jedan decilitar račića (morske vode s račićima). Svakih 4-5 dana dobro je dodati malo svježe (sterilizirane/prokuhane) morske vode da bi se nadoknadilo more koje ispari. Jednostanične alge i salamurni račići također se mogu koristiti u prehrambene svrhe.

Na ovaj način sustav je funkcionirao mjesec dana u Institutu za oceanografiju i ribarstvo i još mjesec dana u izmješten Galeriji umjetnina u Splitu. U tom vremenu su postojeće vlasulje narasle i razmnožile se.

Galerija umjetnina, Split /// 16.10. – 6.11.2018.

Autori:
Ivica Mitrović i Oleg Šuran

Fotografija i video:
Darko Škrobonja

Model:
Prostorne Taktike d.o.o.

Suradnici:
Leon Grubišić i Luka Čulić / Melita Peharda Uljević, Ivica Vilibić i Sanja Matić-Skoko / Iva Žužul, Ivana Lepen Pleić i Igor Talijančić (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split) /// Alma Harašić Bremec i Željko Neven Bremec (ŠKMER, Split)

Produkcija:
Umjetnička akademija, Split

Lektura:
Kristina Tešija

Prijevod:
Mirna Herman Baletić

Posebna zahvala:
Galerija Umjetnina, Split

Zahvale:
Maks Škabar i Luciana Škabar

Projekt je financiran sredstvima javnih potreba u kulturi Grada Splita i bio je radionice “Interakcije 2018 — Život nakon katastrofe”.